Aerodrom Ciudad Real Central u Španiji nekada je predstavljan kao veliki evropski transportni projekat i buduća alternativa preopterećenom madridskom aerodromu Barajas. Danas se često spominje kao jedan od najvećih infrastrukturnih promašaja u Evropi.
Ovaj ambiciozni projekat postao je simbol perioda velikih ulaganja i građevinskog buma u Španiji, ali i upozorenje koliko pogrešne procjene mogu skupo koštati investitore i državu.
Aerodrom, poznat i kao Don Quijote Airport, otvoren je 2008. godine kao prvi privatni međunarodni aerodrom u Španiji. U trenutku otvaranja predstavljan je kao moderan centar koji će privući milione putnika, low-cost aviokompanije i cargo saobraćaj.
Projekat vrijedan više od milijardu eura
Ukupna vrijednost projekta procjenjivala se na oko 1,1 milijardu eura. Planovi investitora bili su veoma ambiciozni – očekivalo se da će aerodrom rasteretiti Madrid i postati važna tačka za domaće i međunarodne letove.
Veliki adut projekta trebala je biti povezanost sa Madridom brzom željeznicom AVE, zahvaljujući kojoj bi putnici do centra glavnog grada mogli stići za manje od sat vremena. Međutim, upravo ta željeznička veza nikada nije zaživjela u punom kapacitetu, što je značajno umanjilo atraktivnost aerodroma.
Aerodrom je imao impresivnu infrastrukturu:
- pistu dugu oko 4.100 metara,
- terminal projektovan za milione putnika godišnje,
- mogućnost prihvata najvećih putničkih aviona,
- prostor za dodatno širenje kapaciteta.
Pista je bila dovoljno velika i za Airbus A380, najveći putnički avion na svijetu, što je tada predstavljano kao dokaz ozbiljnih ambicija projekta.
Od velikih očekivanja do finansijskog kolapsa
Uprkos velikim planovima, aerodrom nikada nije uspio privući dovoljan broj aviokompanija ni putnika. U pojedinim periodima imao je tek nekoliko letova sedmično, a ogromni terminali ostajali su gotovo prazni.
Finansijski problemi brzo su počeli rasti, posebno nakon globalne finansijske krize 2008. godine, kada je špansko tržište nekretnina doživjelo ozbiljan pad. Aerodrom Ciudad Real ubrzo je postao jedna od najpoznatijih evropskih “ghost airport” priča.
Već 2012. godine kompanija koja je upravljala aerodromom završila je u bankrotu, a objekat je praktično prestao sa redovnim radom.
Aerodrom prodan za djelić vrijednosti
Nakon propasti uslijedila je i višegodišnja potraga za novim kupcem. Posebnu pažnju javnosti izazvala je ponuda kineske kompanije Tzaneen International, koja je 2015. godine za cijeli aerodrom ponudila svega 10.000 eura.
Sud je takvu ponudu odbio smatrajući je nerealno niskom. Ipak, godinu kasnije aerodrom je prodat za oko 56 miliona eura, što je bio tek mali dio novca uloženog u njegovu izgradnju.
Danas uglavnom služi za skladištenje aviona
Iako aerodrom nije potpuno zatvoren, danas nema ulogu koja mu je prvobitno bila namijenjena. Umjesto miliona putnika i redovnih međunarodnih letova, veliki dio kompleksa koristi se za:
- dugoročno parkiranje aviona,
- skladištenje letjelica van upotrebe,
- tehničko održavanje flota,
- snimanje filmova, reklama i televizijskih projekata.
Tokom pandemije COVID-19 aerodrom je privremeno dobio novu funkciju, jer su brojne aviokompanije, uključujući Lufthansu i Iberiju, upravo tamo parkirale prizemljene avione.
Zbog suhe klime, velikog prostora i relativno malog saobraćaja, Ciudad Real pokazao se pogodnim za dugotrajno skladištenje letjelica.
Simbol pretjeranog optimizma
Danas se Ciudad Real Central često navodi kao primjer projekta nastalog u vrijeme pretjeranog optimizma i lakog pristupa kapitalu tokom španskog građevinskog buma prije finansijske krize.
Umjesto da postane velika evropska zračna luka, aerodrom je ostao simbol pogrešnih procjena, neostvarenih planova i jednog od najskupljih infrastrukturnih promašaja u modernoj španskoj istoriji.
Novavijesti
Objavi komentar